Jednostavne i neposredne recenice Jessie Conrad dozivaju pred citatelja lik njenog supruga, jednog od najvecih pisaca engleske knjizevnosti 20. stoljeca: nervozan, pomalo cudak, na svoj nacin privrzen obitelji, iznad svega zaokupljen knjizevnim radom. No istodobno vidimo i nju, gotovo idealnu piScevu zenu iz starih vremena. Ona pretipkava tekstove, kuha i Stedljivo vodi kucanstvo, docekuje goste, podize djecu, na sve moguce nacine izlazi na kraj sa stvarnoScu umjesto Josepha Conrada. Iz uloge supruge, domacice i majke izdize je, medutim, sam cin pisanja. OdvazivSi se da zabiljezi ovo intimno svjedocanstvo, ona stvara sebi mjesto u (Conradovom) prostoru rijeci te se i sama pretvara u autoricu.